ASTRONOMSKA SKOLA

Suncev sustav sačinjavaju središnja zvijezda Sunce i sva nebeska tijela koja su pod utjecajem njegove gravitacije. To su planete, sateliti, planetoidi, svemirska prasina, asteroidi i komete. Nasa Zemlja je samo jedna od osam planeta Sunčevog sustava. Ova tijela se krecu u međuplanetarnom prostoru. Prve cetri planete spadaju u grupu "terestrijalnih" planeta, to su planete slicne Zemlji, koje imaju čvrsto tlo. Prema udaljenosti od Sunca su to: Merkur, Venera, Zemlja i Mars. Poslije Marsa se ​​nalaze cetri planete koje se označavaju kao "plinoviti dzinovi", jer su te planete visestruko vece od Zemlje i ne posjeduju čvrsto tlo, posto se sastoje od plinova. To su: Jupiter, Saturn, Uran i Neptun. Izmedju Marsa i Jupitera se nalazi pojas asteroida, za koji se smatra da je ostatak raspadnute planete, a oko cijelog Sunčevog sustava se nalazi Kuiperov pojas, mjesto gdje se radjaju komete i gdje borave planetoidi i asteroidi.

Sunce je zvijezda pravilnog loptastog oblika i linearnog promjera od 1.400.000km. Sastoji se od usijanih plinova i na njemu je do danas otkriveno oko 60 kemijskih elemenata. Izvor Sunčeve energije potječe od nuklearnih reakcija koje se desavaju u njegovoj jezgri. Tom količinom energije održava se toplina Zemlje. Srednja udaljenost Sunca od Zemlje iznosi 150 milijuna km. Sunce je veće od Zemlje oko 1.300.000 puta. Temperatura na površini Sunca iznosi 6000 stupnjeva Celzijusa. Temperaturu Sunčevog jezgre znanstvenici procjenjuju na vise milijuna stupnjeva. Smatra se da je da je vrelina Sunca rezultat procesa slicnog onom koji se desava u atomskoj bombi, Sunce pretvara materiju u energiju. Jedan postotak Sunceve mase dao bi Suncu dovoljno energije da sija 150 milijardi godina. Samo jedna eksplozija na Suncu ima energiju sto milijuna atomskih bombi.

Merkur je planet koji je najbliži Suncu i po velicini je najmanji u Sunčevom sustavu. Promjer Merkura je samo 4.879 kilometara, što iznosi jednu polovicu promjera Zemlje.

Merkur se okreće oko Sunca brže nego ijedan drugi planet. Orbitalna brzina Merkura je 48,68 km/s. Zbog gotovo nepostojece atmosfere koja bi ublažila zračenje Sunca, površina Merkura je izložena najintenzivnijim temperaturnim varijacijama među svim planetima Sunčevog sustava.

Na površini temperatura varira od -180 ° C do +430 ° C. Kada je okrenut Suncu, onda je temperatura par stotina stupnjeva, a kada je okrenut suprotno od Sunca onda su daleko ispod nule. U blizini polova Merkura postoje krateri koji su u stalnoj sjeni i do njih ne dopire toplina Sunca. Smatra se da neki od ovih kratera sadrže vodeni led.

Na površini temperatura varira od -180°C do +430°C. Kada je okrenut Suncu, onda je temperatura par stotina stupnjeva, a kada je okrenut suprotno od Sunca onda su daleko ispod nule. U blizini polova Merkura postoje krateri koji su u stalnoj sjeni i do njih ne dopire toplina Sunca. Smatra se da neki od ovih kratera sadrže vodeni led.

Pošto Merkurova orbita leži u ravnini s orbitom Zemlje (kao što je slučaj i sa Venerom), ovaj planet je vidljiv na Zemljinom nebu tijekom ranog jutra i navečer, ali ne i tijekom noći. Zbog blizine Sunca, rijetko je u povoljnom položaju za promatranje, a i tada je vidljiv iznad horizonta samo kratko vrijeme prije zalaska ili poslije izlaska Sunca.

Sonda MESSENGER, lansirana je u kolovozu 2004. godine, a u orbitu Merkura je usla u ožujku 2011. godine i tijekom sljedeće dvije godine je uspjela snimiti cjelokupnu površinu ovog planeta. Slike koje je sonda poslala, pokazale su da je površina Merkura mnogo heterogenija nego što se to ranije mislilo, i da je znatno složenija nego što je to slučaj s površinama Mjeseca ili Marsa koje sa Merkurom dijele sličnu geologiju. Merkurova površina, je izrovana kraterima i jedinstvena je u cijelom Sunčevom sustavu, jer snažna gravitacija planeta utječe na formu kratera. Kada meteorit udari u površinu, prašina i isparavanja iz kratera izbačena u svim pravcima, zbog ove gravitacije ne odlete daleko od samog kratera. Razlog ovome je velika brzina kojom kometi i asteroidi lete ka Suncu. Oni tako snažno udaraju u Merkur da energija njihovog udara bukvalno potrese cijelu planetu.

Najveći poznati udarni krater na površini Merkura je Caloris Basen, čiji promjer iznosi oko 1.550 km, i to je ujedno jedan od najvećih udarnih kratera u cijelom Sunčevom sustavu. Udar koji je napravio ovaj krater je bio toliko jak da je prouzročio seriju vulkanskih erupcija čija lava je stvorila koncentrično prstenasto uzvišenje visine 2 km koje okružuje cijeli krater. Njegovo dno prekriveno je bazaltne lavom.

Krateri na Merkuru nose imena po velikim umjetnicima, slikarima, književnicima i glazbenicima, dok grebeni dobivaju imena po istaknutim znanstvenicima koji su se tijekom karijere bavili proučavanjem ovog planeta. Depresije ili fose obično nose imena po arhitektonskim objektima, dok se planine ili montes imenuju sukladno varijacijama riječi vrelina na raznim jezicima. Ravnice (lat. Planitiae) predstavljaju verzije imena boga Merkura na raznim jezicima. Doline (lat. Vallis) se imenuju po opservatorijima na Zemlji.

Merkur nikada nije fotografiran teleskopom Hubble jer bi Sunčeva svjetlost oštetila elektroniku teleskopa. Ovaj planet se moze godisnje promatrati samo 30-40 dana, kada je dovoljno udaljen od Sunca. Od ovih 30-40 dana treba oduzeti oblačne dane kada osmatranje nemoguće.

Jezgra ove planete se sastoji od željeza, koje je djelomično otopljeno zbog velike temperature u unutarnjosti. To je i uzrok vrlo jakom magnetskom polju Merkura. Zanimljivo je da Merkur sadrzi vise željeza u odnosu na svoju veličinu, nego ijedan drugi planet u Sunčevom sustavu. Ostatak planeta cini tanka kora sastavljena od silikatnih stijena.

Merkur obidje jednom oko Sunca za samo 88 Zemaljskih dana, sto znaci da toliko dugo traje godina na ovoj planeti. Dok jedan dan na Merkuru traje 58,6 Zemaljskih dana. Zbog ovog neobičnog odnosa, Sunce na Merkuru izlazi na istoku, malo lebdi u mjestu i krene unatrag, a onda ode prema zapadu gdje zalazi.